Soba od Rosalie i Emmetta

''Na Klausa?''podsmehne se.''Ne,ustvari uopste me ne zanima moc koju posedujem.''rekao joj je iskreno pa slegao ramenima.

"Izgleda da te Faye dobro odgojila. Znas, skoro mi je drago sto te nismo ubili kad si bio dijete." Nasmjesi se cekajuci njegovu reakciju.

''Vidis cudno je to sto sam sve vreme ziveo kod Klausa,kod Faye sam isao povremeno..Pa su zasluge cudno..Klausove.''kad cuje njene zadnje recenice pogleda je.''Hteli ste da me ubijete?''

"Da." Kaze ravnodusno. "Zapravo tvoja majka je zasluzna za to sto si ziv. Da joj nisam obecala da te necemo dirati dosad bi te vjerovatno neko ubio."

''Uvek sam hteo nekoga pored sebe.Prijatelja.Medjutim to nikad nisam imao.Odrastao sam,ne znam,roditelji su mi uvek bili cudni...Ja,uvek mi je trebao prijatelj.''slegne ramenima.

Nasmije se. " Ne ocekuj da ga nadjes ovdje. Ovdje ti svako misli na sebe i trazi nacin koji njemu odgovara. Ovdje ces prezivjet jedino ako i mislis samo na sebe inace, postajes lovina. Umjesto da budes lovac."

''Moram da ubijam?''

"Ne nuzno ubijati, samo prezivljavati.A sad, sta sve moras uraditi da bi prezivio ne mora uvjek biti i dobro."

''Klaus..Ne zelim pomoc od njega.On,znam da me voli ali ne zelim pomoc od njega.Sumnjam da ikog voli..Jedino ja znam nacin na koji ga ubiti.''

Nasmije se. " Ako ti tako mislis." Odgovorila mu je. Znala je da postoji nacin, a znala je i koji mada se pravila glupa. "Znas nisi kao Klaus."

''Znam da nisam.''uzdahnuo je.''Odrastao sam sa njim.On misli da sam kao on ali nisam,zeli da u meni pronadje njega.''

"Pa s obzirom da ga pola svijeta zeli mrtvog, medju kojima sam i ja, nisam sigurna da je najbolji uzor." Nasmijala se.

''Ne zeli nikog mrtvog.On,samo zeli Faye nazad.Znas voli je dok je ona pored njega sve je uredu.A ovako kad nije onda je sve drugacije.''nasmesio se na svoju izjavu i nesvesno joj se priblizio tako da su bili nekoliko centimetara dalje jedno od drugog.
''I hvala.''poljubi je.

"Zasto to uporno radis?" Upitala ga je nakon poljubca.

''E to ne znam.''uzdahne.''Smeta ti?''

Bas kada mu je htjela odgovoriti dosjetila se necega. " Ne, ne smeta mi. samo me zanima."

Razmisljao je da li da je poljubi ponovo.A onda ju je ponovo poljubio.

Nasmjesila se. " Dobro hoces mi odgovoriti na pitanje?"

Stavio je ruke oko njenog struka.
''Ne znam rekoh ti vec.''

"Mislim da je vrijeme da odes." Prosaptala je te ga jos jednom poljubila.

Klimnuo je glavom pa joj uzvratio poljubac.A onda je osetio kako je njena soba mirisala na njegov parfem.
''Cao.Videcemo se valjda.''sapnuo joj je i poljubio je u obraz i nestao iz sobe.

Prosla je prstima kroz kosu te zatvorila vrata za njim. Zadovoljni smjesak joj je bio na licu. Uzela je mobitel te poslala Katherini poruku.

Posle par dana dosao je i legao na njen krevet dok je bila u kupatilu.

Iznenadila se kada ga je vidila u sobi. "Hej." Pozdravila ga je i blago se nasmjesila.

Mahnuo je u znak pozdrava.