Stefan's Room

"Mislis da to ne znam?" promrmlja. "Sada cu reci nesto zbog cega ces me mozda i zamrziti". "Nest sto sam dugo zelio reci". "Znas li zasto stalno bjezim?". "Bjezim jer se plasim da cu reci ili uraditi nesto sto ne trebam, nesto kao ovo sad". "Bjezim zato sto te volim". "Pokusao sam te ne voljeti, ali ne mogu prestati". "Mislis da to zelim?". "Ne, Elena, ne zelim to". "da je to izbor, prestao bih odmah". "Ti imas nekoga u svom zivotu, nekoga koga volis". "To je dobro, dobro je da si nastavila dalje". "Ali ja ne mogu". "Svaki put kada te vidim, sjece me iznutra". "I jedina osoba sa kojom to mogu dijeliti sam ja sam" zastane i shvati da je rekao previse. "Eto, dobila si odgovor". "Mrzi me ako zelis, reci da me vise nikada ne zelis vidjeti, tvoja je odluka, a sada te samo molim da me ostavis samog" kaze i ode do prozora i zamisljeno pogleda kroz njega.

-Zasto mi to nisi rekao onda kad je trebalo? Kad sam te kao budala molila, a ti si samo umeo da me izvredjas i da mi kazes da ti nista ne znacim i da nikada ni nisam.-

"I ti si u to tako lako povjerovala?" okrene se. "Nakon svega kroz sto smo prosli, povjerovala si mi da mi nista nisi znacila?". "Kroz one tri godine provedene sa Klausom, ti si bila razlog zbog kojeg nisam iskljucio svoje emocije, zbog kojeg sam ostao svoj" kaze pa uzdahne. "Bolje bi bilo da sam ovo nisam rekao". "da sam sutio i nastavio ovo drzati u sebi" promrmlja.

-Ovo je smesno, Stefane. Ostavio si me Damonu da me cuva, bukvalno si me prepustio i plus tvoje konstantno odbijanje, shvatio bi i onaj bez mozga da ti nije stalo, da nikada nije jer da jeste, borio bi se. A sad je malo kasno.-ustane setkajuci se nervozno po sobi.

"I smijesno je i glupo, ja sam kreten, znam sve". "I nije malo kasno vec je prekasno" tiho uzdahne. "Ne trazim nista od sebe, samo sam ti rekao ono sto osjecam, sto je bilo jako sebicno od mene, i jedna velika greska". "Ti samo nastavi zivjeti svoj zivot kao da se ovo nije desilo".

-Kako da nastavim?-stisne zube-Ovo radis namerno samo da bih se ja osetila krivom.-

"Radim ovo namjerno?". "Ti si izgleda zaboravila svaku stvar o meni" promrmlja. "Ne osjecaj se krivom, zasluzio sam sve ovo, svaki dio". "Ti si zasluzila da budes sretna, i budi". "Zaboravi na ovo, nece biti tesko"

-Shvatas da necu nikad.. Nikad. Obojica me povredjujete, rastrzana sam na dve strane. Sve bi bilo savrseno samo da se niste pojavili ovde.-

"Ima li ista u ovom zivotu sto mogu pravilno uraditi" promrmlja tiho.
"Ako ce ti biti lakse, nemoj vise dolaziti ovdje". "Ne cu ni ja kod tebe, i moci ces zaboraviti kao prvi put"

-To bi bilo najbolje samo sto u praksi nije izvodljivo. Uvek cemo se sretati.-

"Nece, samo idi kuci i obecavam ti da je ovo posljednji put kada ces me vidjeti". "Tako je najbolje za tebe" promrmlja i klimne glavom, pa skrene pogled.

-Sve bi bilo drugacije samo da si mi dao bilo kakav znak, da si mi rekao da cekam.
Izgubio si me zauvek, Stefane.-pokupi jaknu sa kreveta i izadje.

Kuca.

"Znam, odavno" promrmlja. "Zbogom" kaze tiho prije nego sto izadje, pa kad izadje legne na krevet i stavi jastuk preko glave.
Nakon nekog vremena kada zacuje kucanje nevoljno predje u sjedeci polozaj. "Udji" promrmlja.

''Pogresan tajming?'kaze nakon sto zatvori vrata i nasloni se na njih.

"Moglo bi se reci, ali nema veze" kaze i uzdahne.

''Da odem?''

"Ne moras ako ne zelis" nekako se nasmijesi.

''D i E su se pomirili.''uzdahne.''Glupa je.U kuci u kojoj je ona zivela sa njim on je spavao sa Ros.''

"Oh, vec su se pomirili?" pogleda u Alice. "Pa to je dobro za njih" kaze i klimne glavom.

Uzdahne.
''Kako si ti?''pita ga.Posle nekoliko minuta price okrene se prema vratima.
''Idem.''mahne mu i izadje.

"Dobro, valjda" promrmlja.
"Cao" pogleda zbunjeno za njom kada je izasla.

Udje unutra i razgleda okolo. Zatim iz ormara uzme cistu odjecu i ode se istusirati. Nakon nekog vremena vrati se u sobu, legne na krevet i zamisljeno pogleda u plafon.

Pokuca vrhovima prstiju tiho.

Spava, pa ga probudi kucanje i nevoljno otvori oci i predje u sjedeci polozaj. "Tko je?" promrmlja.