Dnevni boravak

-Kakve vestice, o cemu on prica?! - zakoluta ocima. - Ko zna i da li si mu sin, Klaus nije toliko glup. - dovikne za njim pre nego sto ode.
-Ko? - gleda u Rosalie.

Prevrne ocima. "Mozda netko sa koji je bio njegov sluga 3 godine" kaze prije nego ode. "Ovaj mali me stvarno nervira" promrmlja. "Ziv je, Katherine ga je oslobodila, ali nema mu ni traga" pogleda Rosalie.

"Ako vi tako kazete." Promrmlja. " Pa ovo je bilo potpuno uzaludno." Nasmije se. " Ja sam zamalo umrla kako bih ga dovela i ispostavi se da je glup ko stup." Cijela situacija joj je bila presmjesna.

"Ne vrijedjaj stup, Rosalie" promrmlja i ode do sanka. "I sto sad?"

nasmije se. " Dobro ispricavam se, necu vise. Ja mislim da bi za svaki slucaj trebalo pobit koju tu vjesticu. Samo da budemo sigurni."

-A mozda neko ko ga zna vec 500 godina. - nadoveze se.
-Nije uzaludno Rose, barem smo potvrdili da od njega nemamo bas nikakve koristi i da je uzasno glup. - osmehne se.
-Treba pronaci Mikaela. Ja verujem da je on negde tu u blizini i da ceka pravi trenutak. - klima glavom.

"A sta cemo kada zavrsimo s njim? Zar nas nece pobiti?"

"Ma nemamo sto izgubiti ako ubijemo koju vjesticu". "Mozemo pozvati Lizu ako zeli da pomogne onesposobiti ih na nekoliko trenutaka" slegne ramenima. "A to sto se tice Mikeala, neznam". "Mozda se i pojavi kada bude pravi trenutak"

-Mikael? Eh, to ne znam. - odmahne glavom.
-Uopste necu da se zamaram bilo kakvim vesticama. - odmahne rukom nezainteresovano.

Kakve vestice se ovde pominju?

"Mah recimo da smo precijenili Jamie-a." Nasmije se.

Pogleda u Lizu. - Ne znam ni ja. Hoce da ubijaju neke Klausove vestice.

Uhuh,moze.
nasmeje se

"Vjestice od naseg jako dragog prijatelja Klausa" promrmlja i prevrne ocima kada Liza dodje pa polgleda u Katherine. "Mozda ga nece ubiti, ali ce ga uhvatiti nespremnog, osim ako mu onaj pileci mozak vec nije sve rekao""

Zamisli se. - A mozda je to rekao da nam odvuce paznju na drugu stranu, odnosno, na te vestice.

"Da nisi malo previse paranoicna?". "Ali mozda i imas pravo" promrmlja. "Ne znam vise ni sto da mislim". "Da mi nastavimo sa onim kolcem i zaboravimo na ovog malog?"

"Ne bi me cudilo. Klaus je unistio sve njemu drage osobe a on mu se ipak vraca."

-Nisam paranoicna, samo mi je dosta vise toga, da je vec 500 godina barem jedan korak ispred mene. - prodere se, pa sedne na kauc i uzdahne.

"Djeluju li lijekovi na vampirima?" Nasali se.

"Kome nije dosta". "On kao da ima oci i usi svugdje pa predvidi svaki nas korak"
"Ne bih rekao, ali pica djeluju" promrmlja i naspe si viskija u casu. "Hoce jos netko?"

"Meni ne. Nista ne osjetim." Nasmije se. " Daj Liza uradi nesto povodom toga. Nisam okusila alkohol 100 godina. Bukvalno."

-Hocu ja viski. - klimne glavom.

Povodom cega?Sta treba?

Ispije iz svoje case, pa uzme novu i naspe u nju. "Evo" promrmlja i pruzi ruku u kojoj je drzao viski ka Katherine.

-Hvala, to mi treba. - uzme casu i popije na ex.