Dnevni boravak

-Dobro se drzim..Dap. Ubila sam samo cetvoro, petoro ljudi. Samo.-namrsti se.

"To nije nista za razliku od..." zastane i namrsti se. "Kada si odlucila postati vampir?" upita je kako bi promijenio temu.

-Pa odmah posle zavrsetka skole..Tad me je-zastane-Damon promenio-

"Aha" zastane da razmisli kada se to bilo, pa otpije sve iz case i ostavi casu na stol. "Pa mislim da je vrijeme da odem, ne zelim ti smetati" kaze i ustane.

-Pa ne smetas mi..Neemoj.-

"Sigurno ti ne smetam?" nasmijesi se i pogleda je upitno.

-M-m.-odmahne glavom.

Nasmijesi se pa ponovno sjedne. "Ako ti budem smetao samo reci"

-Ne brini..-nasmesi mu se.-Kako ste ti i Damon sada, otkako si se vratio?-

Uzdahne. "Jako tesko pitanje" promrmlja. "Pa isto kao i prije". "Isto kao i uvijek" slegne ramenima.

-Ne znam sta da ti kazem..-uzdahne.

"Ma kod nas ce uvijk biti takav odnos" slegne ramenima. "I rekla s bez spominanja Damona vise, veceras" nasmijesi se i pogleda je.

-Sorry, necu. Casna rec.-nasmeje se.

Nasmijesi se. "Znas, nedostajalo mi je ovo"

-Sta to?-

"Ovo duzenje i picanje sa tobom" nasmijesi se. "Makar kao prijatelji".

-I meni je nedostajalo, iskreno..-promrmlja stidljivo.

"Stvarno?" pogleda je. "Pa dobro je znati" namijesi se

-Nemoj da se uobrazis.-cusne ga.

"Necu, necu, ne brini" nasmijesi se.

-Drzim te za rec.-

"A ja ne krsim svoju rijec" klimne glavom i nasmijesi se.

-Sacekaj, izgleda da neko kuca.-ustane i pogleda kroz prozor ko je.

Klimne glavom i pogleda prema vratima.